ponedjeljak, 8. rujna 2008.

Slemenova špica 1911 mnm

Eto i mene sa mojim pisarijama nakon dugo vremena.

Puno toga se desilo u medjuvremenu, a bogami puno se toga i nije desilo ali činjenica je, da mi je jedno i drugo uzimalo dosta vremena tako, da je moj dragi i ljubljeni blog bio malo zaboravljen.
No između smo ipak uspjeli nešto planinariti, tako da smo uspjeli skupiti ljepu kolekciju uspona nakon Korita.

Da krenemo redom
1.Zagradski vrh
2.Viševica
3.Pliš iznad Klane
4.Risnjak
5.Snježnik
6.Bitoraj
7.Slemenova Špica
8.Slavnik
9.Slivnica
10.Žbevnica
11.Kobiljak
12.Zečjak
13.Sveta Ana nad Ribnico

Ne bih se bavio vrhovima o kojima svi znamo skoro sve, nego bih se pozabavio ovim "manje" poznatima i obrađenima...
Nakon pohoda na Snježnik, spustili smo se do malog doma na Platku da malo nadopunimo zalihe koje smo potrošili, u medjuvremenu stižu moji dragi prijatelji (sa kojima se nismo dugo vidjeli) koji su upravo odradili svoju zacrtanu turu, sjedaju do nas i tako kreće razgovor.
- Otkud vi...?
- Pa što ima...?
- Vidi malog kako je narastao...
i tako riječ na riječ došli mi na temu planinarenja sa djecom.
Dotakli smo se te teme jer sva moja planinarenja se odnose na planinarenje sa mojim nasjednikom od 13 mjeseci starosti i sve ture koje radimo sve su prilagođene njemu u smislu da ne sjedi predugo u ruksaku, da mi nije izložen pretjerano suncu i naravno da teren po kojem se hoda bude dovoljno "hodljiv" tj da nema nekih zahvata rukama, raznih rastezanja i tsl., ukratko da budu tehnički nezahtjevne ture.......

I tako je razgovor tekao i odjednom se moja draga kolegica sijeti da je negdje čula za nekakvu knjigu z otroki v hribi ili tako nešto.........auuuuuu koja informacija, sav sam se pretvorio u uho, ma kakvo uho, u uši sam se pretvorio, pohranio sam informacije koje sam dobio te sam ostatak druženja proveo u mislima kako ću kad dođem doma sjesti za komp i malo "poguglati" i "pobrousati" po internetu za tom knjigom.

Zamišljeno napravljeno, pronašao sam je, naručio i sada lagano planinarimo po toj knjizi, knjiga pokriva izlete sa klincima od svega par mjeseci pa dalje, pa je svaki izlet razrađen vrlo ljepo detaljno sa opisima zanimljivosti određenoga kraja, pa ima unutra raznih legendi, zatim je za svaki izlet naznačeno da li je izlet pogodan za veće grupe ili manje ili oboje, zatim su dani tabelarni prikazi o preporukama koliko klinci mogu hodati s obzirom na zahtjevnost izleta......uglavnom vrlo ljepi i pohvalan uradak i svakako zaslužuje mjesto na polici u kućnoj biblioteci

Knjiga se zove "Z otroki v gore Družinski izleti" i svakako je preporučam.

Prvi uspon koji smo napravili po toj knjizi je upravo izlet broj 1 na Slemenovu špicu

Kliknite na sliku radi veće rezolucije


Reko odlično, taman nismo bili u Alpama od trudnoće, a i ovo će nam biti dovoljno da se malo podsjetimo kako je biti u Alpama, ljepi je osjećaj samo da znate, vratiti se u onu bajku nakon godinu dana i gledati o one okolne vrhove koje smo pohodili.
Malo smo kalkulirali oko dužine vožnje i kako će to naš junior izdržati, no moram priznati da je izdržao vrlo dobro tu i tamo se malo pobunio, par puta smo stali prošetali, dva puta mjenjali pelene i tako smo za cca 4 sata stigli iz Rijeke do Erjavčeve koče na Vršiću (naravno da smo išli cestama za koje nam ne treba vinjeta)

Na Vršičkoj cesti par koraka od stupanja
na planinarsku stazu
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)

Brzo smo se organizirali i spremili te ubrzo i krenuli na Slemenovu špicu
Osnovni podaci :
Vršič->Slemenova špica 2 h
Slemenova špica->Vršič 1h 30 min
Nadmorska visina Slemenove špice 1911 mnm
Nadmorska visina ishodišća 1611 mnm
Visinska razlika 300 m

Krenuli mi polako gore prema M.Mojstrovki, tj. prema prijevoju Vratca na 1807 mnm gdje se razdvajaju staze za M.Mojstrovku i S.špicu, upravo je i taj dio staze najstrmiji i najteži od prijevoja pa do samog vrha ja skoro pa lagana šetnja pa ravnome i onda malo pred samim vrhom je još jedna malo veća strmina.

Od Vršića se kreće vlo strmom stazom kroz klekovinu u serpentinama, na jednom mjestu nam se ispriječilo stablo preko staze tako da sam morao na koljenima proći taj dio ispod stabla, ubrzo izbijamo na prijevoj Vratca mimoilazeći se sa većim brojem planinara.

Na prijevoju Vratca
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)


Ljepo je izmarkirana staza koja je ujedno u ljepo utabana tako da tu greške ne bi trebalo biti, no jedina mala zamjerka ide na označavanje početka staze, ovdje konkretno mislim na početak staze koji kreće sa Vršićke ceste, dobro bi došla ili neka tabla ili barem na kamenu napisano, da tu ipak kreće nekakava staza, tako je i na drugu stranu npr kad se od Erjavčevog doma ide na Prisank, tamo isti nije jasno od kud kreće staza, a bogami ni staza ne obiluje oznakama do jednog mjesta gdje je onda dalje sve uredno i po p.s.

Nakon prijevoja je staza prava šetnjica, usput smo dosta sreli roditelja sa dijecom doduše dijeca su malo starija nego moja bubica, ali svakako ih je vrlo ljepo vidjeti.

Pogled prema Slemenovoj Špici (onaj ljevi niži i bliži vrh)
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)


Na putu se prelazi jedan dio gdje je staza vrlo uska, a ispod je ponor, tako da je tu potrebno malo opreza.


Tu nikako ne želite napraviti krivi korak
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)


Pogled prema Jalovcu
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)



Na vrhu
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)


Pogled s Vrha u dolinu Tamar
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)

Pogled s vrha
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)


I laganim tempom nakon dva sata hoda stižemo na travnati vrh, sa kojeg puca prekrsan pogled u dolinu Tamar, na Jalovec , Mojstrovku, potrebno je na samom vrhu pripaziti da se ne odsklizne dolje u Dolinu Tamar i zato na vrhu sa djecom oprez. Na vrhu nalazimo jedan bračni par sa djetetom iste starosne dobi kao i naša bubica izmjenjujemo par riječi i pravac na livadu ispod vrha na sendvić i na HIPP kašicu...

Još jedna kašica je riješena
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)

Malo razgibavanja, tu je moj junior našao svoj kamen koji mu je poslužio kao steper, potrošio je na tom kamenu dobrih četrdesetak minuta.
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)



Gore, dolje
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)

Došlo je vrijeme da krenemo nazad, junior se bunio vrlo glasno što ga odvajamo od njegovog omiljenog kamena, no kad smo ga stavili u ruksak nakon tri koraka je prestao urlati i već je promatrao onu ljepotu kja nas je okruživala. Kad smo stigli do prijevoja Vratca bubica je počeo pjevušiti neku svoju i samo njemu poznatu melodiju no mi smo je prihvatli te smo uz tu njegovu melodiju došli na Vršić gdje smo već skoro iz sveg glasa pjevušili njegovu pjesmu.

Prekrasan dan i prekrasan izlet taman po mjeri bilo za ovakvu vrstu izleta ili za starije klince.

Idući post će biti o Slavniku, a pošto smo izlet završili sa pjesmom evo za kraj prilažem jednu pjesmicu

L.P

KEKČEVA PESEM

Kaj mi poje ptičica, ptičica sinička,
dobra volja je najbolja, to si piši za uho,
mile jere, kisle cmere, z nami vštric ne pojdejo.

Kaj mi potok žubori, ko po kamnih skače,
dobra volja je najbolja, na vsej širni zemlji tej
lica rdeča, smeh in sreča to zaklad je, hej, juhej!!!

Kaj odmeva mi korak, ko po stezi stopa,
dobra volja je najbolja, bodi dan na dan vesel,
smej se, vriskaj, pesmi piskaj, pa lahko boš srečo ujel.


ponedjeljak, 10. ožujka 2008.

Korita

Pratio sam prognozu za vikend 09 i 10.03, nije bila obećavajuća.
Za Rijeku su prognozirali kombinaciju kiše i oblaka, a pošto i bubica sada planinari s nama nastojim da još neko vrijeme izbjegavamo nekakve eksperimente po kiši i tome slično.

Prognoza za Istru je bila obećavajuća, oblačno u kombinaciji sa sunčanim periodima.........reko odlično ajmo na Korita iz Brgudca.
Tura je dugačka cca 50 minuta (bubicu još ne želim izlagati nekom duljem sjedenju ) i do doma je dovoljno strmo tako da se u tom kratkom vremenu stigneš i uspuhati.

Na putu prema tunelu prognoza se pokazala točnom, izlaskom iz tunela situacija je bila nešto bolja (barem nije padala kiša), ali ni blizu onome na prognozi...no bez obzira na to hrabro smo nastavili prema Brgudcu.
No dolaskom u Brgudac stanje sa vremenom se nije promjenilo, oblačno, tmurno maglovito,puno vlage, ali bez kiše.......i tako smo krenuli

Ugodno me iznenadio broj parkiranih auta u Brgudcu na mjestu gdje se kreće prema domu na Koritima.
Put prema gore bio je blatan i izuzetno klizav, pa sam s obzirom na dragocjeni teret bio na izrazitom oprezu, a pogotovo zbog toga što se moj mali planinar svako toliko vrpoljio da bolje vidi stabla, jer ga je fasciniralo to koliko su visoka
i tako s noge na nogu došli smo i na snijeg, tu je sada vrpoljenje prestalo i skužili smo da se bubica koncentrirao na snijeg.
Prošli smo pored novih drvenih korita (koji su puno ljepši od onih ružnih betonskih).
Na ovoj visini magla je bila do poda kroz koju smo se probili do doma iz kojeg je upravo izlazila jedna grupa.

U domu jedini izvor svjetlosti bilo je svijetlo iz nekoliko zapaljenih svijeća koje su obasjavale onih nekoliko lica koja su bila u domu, unutra je bilo izuzetno ugodno i cijelu tu atmosferu su dodoatno napumpali ljubazni domari.

Popili smo čaj od trava ubranih u okolici Korita, a iz Istre otići i ne popiti Bisku ili Medicu bio bi grijeh, pa da ne zgrješimo poduzeli smo određee akcije.

Moj mali planinar je nakon svoje porcije kašice bio zauzet lupanjem zvečke o stol i proučavanjem ljudi koji su bili domu.



I taman opalim par fotki, i kaže mi na displayu fotića batery empty, stavim rezervnu i pomalo smo se počeli spremati prema autu, moj planinar već je bio i umoran tako da se dobrano rasplako kad smo ga počeli spremati, no čim smo ga smjestili u ruksak i kad smo počeli hodati zaspao je nakon dvije minute i tako je bio do auta

Taman je žena opalila dvije fotke kad joj se na displayu pokaže poruka Card full.......neću ništa reći samo ću napomenuti, da bi se ovdje dobro uklopila ona da je planiranje pola napravljenog posla....

Negdje na pola puta nas je uhvatila i kišica znate ona sitna, gusta i dosadna, ali tu situaciju smo dočekali spremni te smo našu bubicu zaštitili kompletnog od kiše tako da je ostao suh...

Jedan vrlo ljepo proveden dan bez obzira na kišu oblake i maglu.

subota, 1. ožujka 2008.

 Kamenjak

 Valentinovo prvo planinarenje


Nije me dugo bilo, al opravdano, dok je Valentin bio u utrobi svoje majke, ja sam pohodio Prokletije i tako neke slične detalje, no kad je došao na svijet planinarenje je stalo.
Jedva sam dočekao trenutak kada će naučiti sijediti tako da ga mogu ubaciti u ruksak, do tog trenutka gledali smo ga kako raste i kako ustvari voli biti na zraku u svojim kolicima

Došlo je vrijeme da i moj 7 mjesečni sin krene u planine i mogu reći da je uživao i cijelo vrijeme je nešto "pričao".
Malo se bunio kad smo znali zastati, dakle nema stajanja imao sam se pravo samo gibati, na vrhu je silno želio pregledati i ispitati kutiju za pečat, no kad ju je želio ispitati ustima nismo mu dali pa se naljutio.....

Za spust dolje ista priča zahtjev je bio da samo hodam bez zastajkivanja i na kraju je zaspao....

Pomalo krećemo sa lakšim i kraćim pohodima jer ipak je još beba, a sa vremenom tko zna gdje ćemo stići....