Puno toga se desilo u medjuvremenu, a bogami puno se toga i nije desilo ali činjenica je, da mi je jedno i drugo uzimalo dosta vremena tako, da je moj dragi i ljubljeni blog bio malo zaboravljen.
No između smo ipak uspjeli nešto planinariti, tako da smo uspjeli skupiti ljepu kolekciju uspona nakon Korita.
Da krenemo redom
1.Zagradski vrh
2.Viševica
3.Pliš iznad Klane
4.Risnjak
5.Snježnik
6.Bitoraj
7.Slemenova Špica
8.Slavnik
9.Slivnica
10.Žbevnica
11.Kobiljak
12.Zečjak
13.Sveta Ana nad Ribnico
Ne bih se bavio vrhovima o kojima svi znamo skoro sve, nego bih se pozabavio ovim "manje" poznatima i obrađenima...
Nakon pohoda na Snježnik, spustili smo se do malog doma na Platku da malo nadopunimo zalihe koje smo potrošili, u medjuvremenu stižu moji dragi prijatelji (sa kojima se nismo dugo vidjeli) koji su upravo odradili svoju zacrtanu turu, sjedaju do nas i tako kreće razgovor.
- Otkud vi...?
- Pa što ima...?
- Vidi malog kako je narastao...
i tako riječ na riječ došli mi na temu planinarenja sa djecom.
Dotakli smo se te teme jer sva moja planinarenja se odnose na planinarenje sa mojim nasjednikom od 13 mjeseci starosti i sve ture koje radimo sve su prilagođene njemu u smislu da ne sjedi predugo u ruksaku, da mi nije izložen pretjerano suncu i naravno da teren po kojem se hoda bude dovoljno "hodljiv" tj da nema nekih zahvata rukama, raznih rastezanja i tsl., ukratko da budu tehnički nezahtjevne ture.......
I tako je razgovor tekao i odjednom se moja draga kolegica sijeti da je negdje čula za nekakvu knjigu z otroki v hribi ili tako nešto.........auuuuuu koja informacija, sav sam se pretvorio u uho, ma kakvo uho, u uši sam se pretvorio, pohranio sam informacije koje sam dobio te sam ostatak druženja proveo u mislima kako ću kad dođem doma sjesti za komp i malo "poguglati" i "pobrousati" po internetu za tom knjigom.
Zamišljeno napravljeno, pronašao sam je, naručio i sada lagano planinarimo po toj knjizi, knjiga pokriva izlete sa klincima od svega par mjeseci pa dalje, pa je svaki izlet razrađen vrlo ljepo detaljno sa opisima zanimljivosti određenoga kraja, pa ima unutra raznih legendi, zatim je za svaki izlet naznačeno da li je izlet pogodan za veće grupe ili manje ili oboje, zatim su dani tabelarni prikazi o preporukama koliko klinci mogu hodati s obzirom na zahtjevnost izleta......uglavnom vrlo ljepi i pohvalan uradak i svakako zaslužuje mjesto na polici u kućnoj biblioteci
Knjiga se zove "Z otroki v gore Družinski izleti" i svakako je preporučam.
Prvi uspon koji smo napravili po toj knjizi je upravo izlet broj 1 na Slemenovu špicu
Kliknite na sliku radi veće rezolucijeMalo smo kalkulirali oko dužine vožnje i kako će to naš junior izdržati, no moram priznati da je izdržao vrlo dobro tu i tamo se malo pobunio, par puta smo stali prošetali, dva puta mjenjali pelene i tako smo za cca 4 sata stigli iz Rijeke do Erjavčeve koče na Vršiću (naravno da smo išli cestama za koje nam ne treba vinjeta)
Na Vršičkoj cesti par koraka od stupanjana planinarsku stazu
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
Osnovni podaci :
Vršič->Slemenova špica 2 h
Slemenova špica->Vršič 1h 30 min
Nadmorska visina Slemenove špice 1911 mnm
Nadmorska visina ishodišća 1611 mnm
Visinska razlika 300 m
Krenuli mi polako gore prema M.Mojstrovki, tj. prema prijevoju Vratca na 1807 mnm gdje se razdvajaju staze za M.Mojstrovku i S.špicu, upravo je i taj dio staze najstrmiji i najteži od prijevoja pa do samog vrha ja skoro pa lagana šetnja pa ravnome i onda malo pred samim vrhom je još jedna malo veća strmina.
Od Vršića se kreće vlo strmom stazom kroz klekovinu u serpentinama, na jednom mjestu nam se ispriječilo stablo preko staze tako da sam morao na koljenima proći taj dio ispod stabla, ubrzo izbijamo na prijevoj Vratca mimoilazeći se sa većim brojem planinara.
Na prijevoju Vratca(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
Ljepo je izmarkirana staza koja je ujedno u ljepo utabana tako da tu greške ne bi trebalo biti, no jedina mala zamjerka ide na označavanje početka staze, ovdje konkretno mislim na početak staze koji kreće sa Vršićke ceste, dobro bi došla ili neka tabla ili barem na kamenu napisano, da tu ipak kreće nekakava staza, tako je i na drugu stranu npr kad se od Erjavčevog doma ide na Prisank, tamo isti nije jasno od kud kreće staza, a bogami ni staza ne obiluje oznakama do jednog mjesta gdje je onda dalje sve uredno i po p.s.
Nakon prijevoja je staza prava šetnjica, usput smo dosta sreli roditelja sa dijecom doduše dijeca su malo starija nego moja bubica, ali svakako ih je vrlo ljepo vidjeti.
Pogled prema Slemenovoj Špici (onaj ljevi niži i bliži vrh)(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
Na putu se prelazi jedan dio gdje je staza vrlo uska, a ispod je ponor, tako da je tu potrebno malo opreza.
Tu nikako ne želite napraviti krivi korak(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
Pogled prema Jalovcu(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
Na vrhu(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
Pogled s Vrha u dolinu Tamar(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
Pogled s vrha(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
I laganim tempom nakon dva sata hoda stižemo na travnati vrh, sa kojeg puca prekrsan pogled u dolinu Tamar, na Jalovec , Mojstrovku, potrebno je na samom vrhu pripaziti da se ne odsklizne dolje u Dolinu Tamar i zato na vrhu sa djecom oprez. Na vrhu nalazimo jedan bračni par sa djetetom iste starosne dobi kao i naša bubica izmjenjujemo par riječi i pravac na livadu ispod vrha na sendvić i na HIPP kašicu...
Još jedna kašica je riješena
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
Još jedna kašica je riješena(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
Malo razgibavanja, tu je moj junior našao svoj kamen koji mu je poslužio kao steper, potrošio je na tom kamenu dobrih četrdesetak minuta.
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
Gore, dolje
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
(Kliknite na sliku radi veće rezolucije)
Došlo je vrijeme da krenemo nazad, junior se bunio vrlo glasno što ga odvajamo od njegovog omiljenog kamena, no kad smo ga stavili u ruksak nakon tri koraka je prestao urlati i već je promatrao onu ljepotu kja nas je okruživala. Kad smo stigli do prijevoja Vratca bubica je počeo pjevušiti neku svoju i samo njemu poznatu melodiju no mi smo je prihvatli te smo uz tu njegovu melodiju došli na Vršić gdje smo već skoro iz sveg glasa pjevušili njegovu pjesmu.
Prekrasan dan i prekrasan izlet taman po mjeri bilo za ovakvu vrstu izleta ili za starije klince.
Idući post će biti o Slavniku, a pošto smo izlet završili sa pjesmom evo za kraj prilažem jednu pjesmicu
L.P
Prekrasan dan i prekrasan izlet taman po mjeri bilo za ovakvu vrstu izleta ili za starije klince.
Idući post će biti o Slavniku, a pošto smo izlet završili sa pjesmom evo za kraj prilažem jednu pjesmicu
L.P
KEKČEVA PESEM
Kaj mi poje ptičica, ptičica sinička,
dobra volja je najbolja, to si piši za uho,
mile jere, kisle cmere, z nami vštric ne pojdejo.
Kaj mi potok žubori, ko po kamnih skače,
dobra volja je najbolja, na vsej širni zemlji tej
lica rdeča, smeh in sreča to zaklad je, hej, juhej!!!
dobra volja je najbolja, to si piši za uho,
mile jere, kisle cmere, z nami vštric ne pojdejo.
Kaj mi potok žubori, ko po kamnih skače,
dobra volja je najbolja, na vsej širni zemlji tej
lica rdeča, smeh in sreča to zaklad je, hej, juhej!!!
Kaj odmeva mi korak, ko po stezi stopa,
dobra volja je najbolja, bodi dan na dan vesel,
smej se, vriskaj, pesmi piskaj, pa lahko boš srečo ujel.
dobra volja je najbolja, bodi dan na dan vesel,
smej se, vriskaj, pesmi piskaj, pa lahko boš srečo ujel.
